.GENEALOŠKE LINIJE.
|
Godinama sam razmišljao o tome da ponovo objavim rijetke zapise našeg rođaka Jovana Ivova Vučkovića i učinim ih dostupnim rođacima iz bratstva Sarap, najviše iz razloga što je prvo originalno izdanje koje je on sam štampao izašlo u veoma malom broju primjeraka. To sam i završio, ali za sada samo kroz ovo elektronsko izdanje na web sajtovima www.sarapi.org i www.sarap.mnegro.com. Takođe sam nastojao da uz pomoć rođaka iz cijelog bratstva Sarap, uradim dopunu našeg rodoslova koji je završio Vaso Đurov Vukićević, dalekih pedesetih godina prošlog vijeka. Bez ovog rodoslova koji je plod izuzetnog pregalaštva autora i rijetkih bratstvenika iz generacija ispred njega ( rodoslov oficira Ruske vojske Steva I.Vukićevića iz 1912godine) prekriven bi ostao velom zaborava, veliki broj ličnosti i njihovih sudbina. U drugom dijelu mi je želja (knjiga II-u izradi) da zapišemo biografije pojedinih ličnosti iz našeg bratstva i objavimo neka svjedočenja o njima i događajima u kojim su učestvovali u vijeku nemira i velikih svjetckih obračuna. Ovo svakako bez pretenzije da utičem na opštu sliku o našem doprinosu crnogorskoj istoriji. Želeći da budem objektivniji pregledao sam dosta zvaničnih dokumenata i biografija. Sam sam uspio da opišem značajan broj ličnosti i to onih koji su imali zvanično objavljenu biografiju kao priznati vojnici,revolucionari i političari i jednog broja bratstvenika, koji su učestvovali u veličanstvenom trinajstojulskom ustanku i nakon toga ratovali u proleterskim brigadama ili bili odvedeni u zloglasne fašističke logore, o čemu takođe postoji zvanična dokumentacija. Takođe će se u ovom izdanju po prvi put opisati pojedine ličnosti koje su ostale do kraja, uz svoju državu i uz našu dinastiju Petrović i nesebično uložili sebe u borbi «za pravo,čast i slobodu Crne Gore». Značajan broj biografija a i rodoslova u ovom izdanju sam uvrstio, zahvaljujući dobronamjernom i neposrednom učešću malog broja rođaka iz našeg bratstva. Svakako, nastavak ovog posla slijedi i ubuduće a za eventualno iskazanu namjeru bilo kojeg pojedinca da direktno učestvuje, itekako ima prostora. Posebno ne postoji ograničenja kod ovog elektronskog izdanja za objavljivanje svih pristiglih biografija, ili zapisanih priča, odnosno sjećanja. Pojedine javne i društveno-poznate ličnosti u jednom vremenu je bilo daleko lakše opisati, jer su izgradjene u vrijeme rata i borbe za slobodu i iza njih su ostale bogate biografije a i značajan rezultat te generacije u vidu manje-više, četrdesetoogodišnjeg vremena prosperiteta. Od ostalih rođaka Sarapa, opisat ću i jedan broj bratstvenika, koji su mi na neki način poznati i bliski i o kojima sam do skora slušao, ili koje sam lično poznavao a čiji su se likovi urezali u mom sjećanju i koje sa ljubavlju i poštovanjem zauvijek želim da upamtim, i uspomenu na njih prenesem rođacima iz budućih generacija. To je omogućeno i drugim učesnicima u pisanju ovog materijala, iako je mali broj raspoloženih za konkretnu rabotu. Veoma je tesko nastaviti onamo gdje je stao Jovan Ivov i zaokruziti pricu o pojedinim Sarapima, koji su kroz ratove a i u miru nesebično dali velik doprinos za slobodu svoju i svoje otadžbine. Ogromna većina maksimalno, koliko je mogla u navedenom društvenom trenutku. Jovan je bio prilično pismen iako ne visokog formalnog obrazovanja, sa smislom da nam prenese dogadjaje i ličnosti kao da su sada prisutne i dešavaju se u ovom vremenu, što je i svjedodžba njegove prirodne bistrine i intelegencije. Podignut kao i mnogi drugi Crnogorci na način da iznad svega cijeni slobodu, ne samo za sebe i svoj Crnogorski već i za ostali porobljeni pravoslavni narod na Balkanu od viševjekovne Turske okupacije, izrasta u ličnost koja iznad svega voli svoju Crnu Goru i svoju umnogome veliku dinastiju. Kao dječak upamtio je "svijetlu slobodu" od viševjekovne Turske okupacije naše hrišćanske braće, ali je kao mladić doživio i prvu kapitulaciju Crnogorske vojske, padom Lovćena simbola naše slobode, vojske koja je sama i pod tuđom komandom ostavljena da zaustavi najezdu Austrougarske armije, tada jede od najmoćnijih armija u svijetu. Bio je sa svojom braćom i rođacima svjedok i učesnik te sulude i ne prvi put, zaludnje Crnogorske žrtve, koja je bila uzročnik kasnijeg pada i poniženja crnogorske države i njene dinastije. Ne mireći se sa takvom sudbinom svoje države i dinastije, srušenih u stravičnoj zavjeri kao i mnogi Crnogorci odlazi u "Gaetu" kao pristalica Kralja a zatim i njegov oficir, dosledno se zalažući za "pravo,čast i slobodu" Crne Gore i njeno ravnopravno ujedinjenje sa ostalim južnoslovenskim narodima. Svjedočanstvo o tom vremenu, najslikovitije je opisano u njegovom "pismu sinovima"koje u cjelosti publikujem u ovim prilozima a koje je svojevremeno objavila,"Matica Crnogorska". Ta njihova zaludnja žrtva, nikad im nije poštovana a kamoli uzvraćena na pravi način i trebalo je da prođe više od devedeset godina da se učesnicima "božićnjeg ustanka" podigne spomen obilježje. Nakon njegove knjige “bratstvo Sarap“ nastala je čitava jedna generacija uglednih i dobrih bratstvenika kao i novijih vitezova i ratnika, koja nije opisana a koja je ucestvovala u II svjetckom ratu na strani antifašitičke koalicije, zasigurno u najsvirepijem ratu ikada vodjenom na prostoru Crne Gore i ondašnje Jugoslavije. Tu a i njegovu generaciju, je ostavio Jovan Ivov da opišemo nama mladjima, te i mi damo mali doprinos pamćenju svojih predaka. Značajan broj pripadnika te generacije čije pojedince ćemo opisati a čije biografije u većini slučajeva postoje kao zvanične, je časni nastavljač predhodnih generacija SARAPA i smatram da bi bilo nepravedno zaboraviti i njihovo junačko djelo, posebno što su bili dio ovog naroda koji je uspio povratiti slobodu a uz to i dio nepravedno poništene crnogorske državnosti. Da li je trebalo na taj način i tako masovno i prvi krenuti u ustanak i nedovoljno pripremljeno krenuti u rat sa najačom silom koju svijet pamti i ko zna koji put izloziti Crnogorski narod progonima i odmazdi od strane okupatora, posebno je pitanje. To nam je izgleda bila sudbina u svakom vremenu i u svim pređašnjim generacijama. Takođe mi je namjera da obuhvatimo jedan broj nama poznatih pojedinaca iz međuratnog i poslijeratnog vremena i na taj način i njih sačuvamo od zaborava za buduće generacije koje nastaju i dolaze. Bratstvo Sarap je i u II svjetckom ratu dalo fantastičan doprinos slobodi svog naroda, kao i uostalom čitavo Ljubotinjsko pleme. Upoznao sam značajan broj revolucionara komunista a i boraca antifašista iz II svjetskog rata, koji su bili iz različitih krajeva Crne Gore, kod kojih je bilo prisutno nepodijeljeno mišljenej o tome da je Ljubotinj kao pleme dao veliki doprinos ovom oslobodilačkom ratu, vjerovatno među najvećim na Crnogorskoj teritoriji a onda znači i šire. Sarapi, kao dio tog Ljubotinja i tu imaju dostojno mjesto. Pored ovih ličnosti koje su kroz borbu zavrijedile pomen u ovim zapisima, postoji značajan broj naših plemenika koji su iako ne u borbi, ono svojom cjelokupnom ličnošću i društvenim statusom u razno vrijeme te i doprinosu zajedničkim rabotama zaslužili da budu pomenuti. Pomenuti ćemo i jedan broj njih, posebno što su kao izuzetni ljudi i rođaci postali dio nas samih . Uvijek postoji opasnost da će jedan broj onih koji trebaju biti pomenuti ostati preskočen. Trudit ću se kroz konsultaciju sa pojedinim bratstvenicima, obuhvatim što veći broj ličnosti, jer sam ne mogu znati sve pripadnike ovog našeg velikog bratstva. Uostalom i ovaj kao i predhodni zapis Jovana Ivova, podlozan je dopuni i kritici. Ja nijesam taj da sudim o doprinosu naših rođaka, crnogorskom društvu. Iskreno mislim da su u najvećem dijelu bili izvaredni rođaci i dobri ljudi i patriote, što me je i opredijelilo za ovaj posao.Svakako, da nije bilo učešća rijetkih naših Srapa u prikupljanju podataka i prezentiranju činjenica, od ovih zapisa pojavio bi se samo mali dio. Naš se posao nastavlja na dopuni ovog elektronskog izdanja. To će jednom biti dobra osnova za objavljivanje knjige. Prema tome dragi bratsvenici, naoštrite olovke i nastavite i dopunite materijal đe smo mi stali a bogami i ispravite naše greške ako ih ima, jer često postoja samo ono što osta zapisano.
Cetinje 2009. god. priredio P.V-Sarap Kontakt e-mail:
|
kontakt e-mail:sarapmne@gmail.com