U porodici Iva
Tomova Vučkovića koja od 1924.godine živi na Cetinju,često
je dvadesetih godina prošlog vijeka stanovala grupa đaka
naklonjena revolucionarnom,antirežimskom pokretu.Kako je suprug Ivo
otisao u pečalbu u Ameriku
i dosta rijetko
slao novac za izdržavanje,Joke je
bila prinudjena da, držanjem na stanu đaka cetinjskih
srednjih škola,pripomogne porodicu.Kroz njenu kuću su prošli
istaknuti aktivisti revolucionarnog pokreta,a kasnije prvoborci kao
sto su bili Djoko Tomov Vukicevic,general-narodni heroj, Gajo
Vojvodić,general- narodni heroj, pukovnici Nikola Filipov
Banović, Peko Stankov Lijesević
i mnogi drugi.
U njihovu kuću
su se I sakrivali,nakon antirežimskih demonstracija da bi izbjegli
hapsenje. Učesnici tih demonstracija koji su često tražili
utočište su bili i ; Filip Bajkovic, Niko Strugar, Vlado Dapčević
i mnogi drugi.
U toku II
svjetskog rata,Joke se angažovala u pozadinskom radu i učestvovala
u prikupljanju pomoći i hrane za uhapšene pripadnike NOR-a i
partizanske porodice.Tokom rata kroz njenu je kuću prošlo više
ilegalaca na putu iz okupiranog Cetinja na slobodnu teritoriju.Jedan
primjer je karakteristican za njenu snalazljivost i odvažnost,a to
je kad su njen sin Tomo i komšija Brale Martinovic nakon jednog
ilegalnog sastanka,koji je bio provaljen, utrčali u njenu sobu
gdje je spavala sa svojom svekrvom,pokojnom Jovanom.Za njima su išli
Italijani i već su se čuli koraci na stepenicama koje vode
u ovaj dio kuće.Postojala je opasnost da upadnu u sobu i vide
obučene Toma i Brala što bi značilo njihovo hapšenje.Joke
je munjevito reagovala i rekla Tomu da onako obučen ,a na sebi
je imao zimski kaput i čizme,legne kod nje u krevet,a Bralu da
legne kod babe Jove.Čim su oni legli,u sobu su banuli jedan
civilni agent i jedan italijanski oficir.U to je baba Jovana
reagovala i ispsovala ih riječima : “Što fukaro jedna,ne
date narodu da spava”, nakon čega su se oni nasmijali i s
komentarom da je to porodica,napustili prostoriju.Tako su Tomo i
Brale bili spašeni sigurnog hapšenja.
Joke je 1956.godine sa
najmladjim sinom Jovanom otišla da živi u Zagreb. U njenom stanu
su se okupljali crnogorski studenti, a povremeno mnogi od njih
nalazili tu i privatni smještaj. Ovi nekadašnji studenti a sada
uspješni ljudi, su Joku nazivali njihovom drugom majkom i obilazil
je nakon završetka studija,prilikom službenih boravaka u Zagrebu.
Joke je zbog svog ilegalnog rada i aktivnosti dobila status
borca NOR-a od 1941.godine. Umrla je 16.06.1990.godine i sahranjena
je na Cetinju.
|